Instalacija openSUSE Leap Linuxa

U ovom primjeru ću pokazati instalaciju openSUSE Leap operativnog sistema u virtuelnoj mašini, odnosno openSUSE Leap distribucije Linux operativnog sistema. Navedeni operativni sistem ću preuzeti sa https://www.opensuse.org/ sajta klikom na Install Leap link.

Program za kreiranje virtuelne mašine na koju ću instalirati navedeni operativni sistem će biti VirtualBox kojeg ću preuzeti sa www.virtualbox.org sajta. Procedura kreiranja virtuelne mašine je ista kao u primjeru kreiranja Ubuntu virtuelne mašine https://itsite2017.wordpress.com/2017/02/12/instalacija-ubuntu-16-linuxa/

– Instalacija operativnog sistema

Nakon kreiranja viretuelne mašine prelazi se na instalaciju openSUSE Leap operativnog sistema ili guest operativnog sistema. Da bi se pokrenula virtuelna mašina potrebno je kliknuti na Start.

U Select start-up disk prozoru potrebno je kliknuti na žuti folder i selektovati image fajl operativnog sistema sa lokacije na kojoj je preuzet i koji će se instalirati. Nakon selekcije image fajla klik na Start.

Klik na Installation opciju za instalaciju operativnog sistema

Klik na Next nakon izbora jezičkih postavki.

U narednom prozoru kao dodatne instalacijske opcije mogu se označiti ponuđeni dodaci operativnom sistemuodnosno:

  • Add Online Repositories Before Installation
  • Include Add-on Products from Separate Media 

Klik na Next.

Klik na Next. Operativni sistem će kreirati potrebnu particiju na koju će se instalirati.

U narednom prozoru se podešavaju vremenske zone, regije i sat. Klik na Next nakon podešavanja.

Slijedeći prozor prikazuje listu repozitorija koji se mogu preuzeti. Klik na Next.

Naredni prozor prikazuje lokacije sa koje se preuzimaju dodaci. Klik na Next.

Izbor grafičkog korisničkog interfejsa se podešava u slijedećem prozoru. Od ponuđenih opcija sam izabrao već unaprijed označenu opciju, odnosno KDE Plasma Desktop. Klik na Next.

U narednom prozoru se vrši kreiranje novog korisničkog računa. U polje Users Full Name porebno je unijeti puno ime korisnika, u polje Username ime korisnika i u polje Password šifru za logovanje u sistem. U polje Confirm Password unosi se ponovljena šifra iz polja Password.

Označavanjem opcije Automatic Login vrši se automacki login u sistem bez predhodne potrebe za ukucavanjem imena i šifre, dok se označavanjem Use this password for system administrator opcije, šifra koristi kao admistratorska šifraOvaj postupak se mogao i preskočiti izborom Skip User Creation opcijeKlik na Next. 

Za početak instalacije klik na Next.

Progres instalacije se može pratiti u donjem dijelu prozora.

Posliie završene instalacije virtuelna mašina će se restartovati.

a nedugo za tim pojavit će se i desktop.

Na ovaj način je operativni sistem uspješno instaliran i spreman za upotrebu.

Ovo je bio korak po korak vodič u kojem sa pokazao instalaciju posljednje verzije popularne openSUSE LEAP distribucije Linux operativnog sistema.

Advertisements

Instalacija Ubuntu 16 Linuxa

U ovom primjeru ću pokazati instalaciju Ubuntu distribucije Linux operativnog sistema jedne od najboljih distribucija Linuxa u virtuelnoj mašini. Ubuntu Linux ću preuzeti sa www.ubuntu.com sajta klikom na Download Ubuntu link u Desktop kategoriji operativnog sistema.

Program za kreiranje virtuelne mašine na koju ću instalirati navedeni operativni sistem će biti VirtualBox kojeg ću preuzeti sa www.virtualbox.org sajta klikom na Download VirtualBox opciju.

– Kreiranje virtuelne mašine

 

  • Nakon instalacije i pokretanja programa, klik na New za kreiranje nove virtuelne mašine na koju ću instalirati operativni sistem.

 

  • Create Virtual Machine prozoru u polje Name unosi se naziv virtuelne mašine (u mom primjeru Ubuntu), u polju Type unosi se tip operativnog sistema koji će se instalirati u virtuelnoj mašini (Linux) i u polju Version se unosi verzija operativnog sistema (32-bitna ili 64-bitna) koja će se instalirati . Klik na Next.

  • U narednom prozoru se određuje kapacitet RAM memorije za virtuelnu mašinu. Klik na Next.

  • Potrebno je kreirati novi virtuelni hard disk na koji će se instalirati operativni sistem, kao što je to slučaj sa fizičkim računarom gdje se operativni sistem instalira na fizički hard disk. Može se i dodati postojeći već kreirani virtuelni hard disk izborom opcije Use an existing virtual hard disk file ili ne kreirati novi nego kasnije u postavkama kreirane virtuelne mašine kreirati novi. Klik na Create.

  • U naredna dva prozora potrebno je izabrati tip hard diska (VDI) i način korištenja prostora na hard disku u zavisnosti od podataka na njemu. Klik na Next.

  • Nakon određivanja kapaciteta virtuelnog hard diska, klik na Create. Također, naziv virtuelne mašine se mogao promijeniti kao i njena lokacija klikom na žuti folder ali to nije potrebno.

– Instalacija Ubuntu operativnog sistema

  • Nakon kreiranja viretuelne mašine prelazi se na instalaciju Ubuntu operativnog sistema. Da bi se pokrenula virtuelna mašina potrebno je kliknuti na Start.

  • Select start-up disk prozoru potrebno je kliknuti na žuti folder i selektovati image fajl operativnog sistema sa lokacije na kojoj je preuzet i koji će se instalirati. Nakon selekcije image fajla klik na Start.

U Welcome prozoru nakon izbora jezičkih postavki vršim izbor između dva načina instalacije Ubuntu operativnog sistema i to:

  • Try Ubuntu – pokretanje i korištenje operativnog sistema bez instalacije i brisanja postojećeg operativnog sistema.
  • Install Ubuntu – instalacija Ubuntu operativnog sistema i brisanje postojećeg ako je bio ili instalacija na prazan u ovom slučaju virtuelni hard disk kojeg sam kreirao ranije u procesu definisanja virtuelne mašine.

Biram opciju Install Ubuntu.

U Preparing to Install Ubuntu prozoru ću kliknuti na Continue. Opcionalno se može izabrati automatsko preuzimanje nadogradnji u toku instalacije operativnog sistema, odnosno opcija Downloads updates while installing Ubuntu i opcija instalacije dodatnog softvera odnosno Install third-party software for graphics and Wi – Fi, Flash, MP3 and other media.

U Installation type prozoru kliknut ću na Install Now.

Kliknti ću na Continue nakon izbora lokacije u Where are you? prozoru.

U Keyboard layout prozoru vršim jezički izbor tastature nakon kojeg ću kliknuti na Continue.

U Who are you? prozoru ću popuniti porebna polja za ime, korisničko ime, naziv računara, password i način logovanja u sistem. Klik na Continue.

Pošto je sve podešeno i pripremljeno, počinje instalacija operativnog sistema.

Nakon završetka instalacije dobijamo obavještenje o uspješnoj instalaciji operativnog sistema. Kliknut ću na Restart Now.

ScreenHunter_67 Feb. 26 15.19

Poslije restarta virtuelne mašine pojavljuje se Ubuntu Desktop. Na ovaj način je operativni sistem u potpunosti instaliran i spreman za rad.

Potrebno je još poslije instalacije ukloniti image file sa kojeg se instalirao operativni sistem slično kao i kod fizičkog računara gdje je potrebno izvaditi instalacijski DVD iz DVD-ROM uređaja jer više nije potreban i neće se koristiti. 

Nakon selekcije Ubuntu 16 virtuelne mašine i izbora Settings opcije, otvara se Ubuntu 16 – Settings prozor gdje se vrše sva potrebna podešavanja za virtuelnu mašinu. Klik na Storage opciju. U Storage Tree kategoriji potrebno je selektovati image file i kliknuti na Remove selected storage attachment opciju u donjem dijelu prozora. Klik na OK nakon završetka. Na ovaj način je uklonjen instalacijski image file.

Ovo je bio korak po korak vodič u kojem sa pokazao  kreranje virtuelne mašine i instalaciju posljednje verzije Ubuntu Desktop distribucije Linux operativnog sistema.

DIjeljenje fajlova u virtuelnoj mašini

Dijeljeni folderi omogućavaju razmjenu fajlova i njihovo korištenje između virtuelne mašine ili virtuelnih mašina i host sistema. Folder, koji se određuje da bude dijeljeni, odnosno kome se pristupa preko mreže i iz kojeg se razmjenjuju i koriste fajlovi, nalazi se na host sistemu ili na drugoj lokaciji u mreži kojoj se može pristupiti iz host sistema. Ako se razmjenjuju fajlovi iz više vrtuelnih mašina, tada svaka virtuelna mašina mora konfigurisati pristup istom dijeljenom folderu na host sistemu, odnosno mora koristiti isti dijeljeni folder na host sistemu.

 U narednom primjeru ću prikazati kreiranje dijeljenog foldera na host računaru i razmjenu fajlova koji se nalaze u dijeljenom folderu. Virtuelna mašina sa koje će se pristupati dijeljenom folderu kreirana je sa VirtualBox programom.

Na host sistemu ću kreirati folder na (C:) disku pod nazivom Dijeljeni folder u kojem se nalazi slika.

Klik Na Machine, a nakon toga na Settings opciju nakon selekcije virtuelne mašine.

Klik na Shared Folders opciju.

Da bi dodali dijeljeni folder virtuelnoj mašini potrebno je kliknuti na plavi folder sa plus znakom, odnosno Adds new shared folder.

  • Folder Path predstavlja lokaciju dijeljenog foldera na host sistemu. U mom slučaju lokacija je (C:) disk.
  • Folder Name je ima dijeljenog foldera. U ovom primjeru je DIJELJENI FOLDER

Klik na OK.

Dodati dijeljeni folder se nalazi na listi foldera.

U guest operativnom sistemu dijeljeni folder se nalazi u Network opciji klikom na VBOXSVR kompjuter.

I njegovim sadržajem.

AVG AntiVirus Free

AVG AntiVirus Free predstavlja besplatnu verziju veoma dobrog antivirusnog programa koji detektuje i uklanja veliki broj virusa i ostalih malicioznih programa. Preuzima se a www.avg.com sajta.

Proces skeniranja računara započinje izborom Scan Now opcije kojom se skenira kompletan sistem. Skeniranje se može pauzirati ili prekinuti klikom na Pause ili Stop opciju.

Pored opcije skeniranja kompletnog sistema mogu se također odrediti pojedinačna područja sistema odnosno  pojedinačni fajlovi i folderi kao i pojedinačni diskovi ili particije koje će se skeirati izborom Options opcije.

Nakon završetka skeniranja, program prikazuje je li ili nije pronašao virus/e ili neke druge maliciozne programe u računaru. Ako jeste klikom na Remove selectet opciju oni se uklanjaju iz sistema. 

Za svaki detektovanu prijetnju, klikom na View details nude se i detaljne informacije kao što su detaljan naziv, lokacija, status kao i ostale informacije.

Izborom Options opcije u gornjem lijevom uglu programa nude se dodatne opcije za podešavanje programa.

Interesantna opcija je Update from directory kojom se vrši update virusne definicije offline a ne automacki preko interneta. Virusna definicija se preuzme za sajta a nakon toga se program nadogradi i kada nije povezna na intrenet.

10 korisnih sistemskih alata u Windows operativnim sistemima

Windows operativni sistemi bilo da se radi o starijim ili novijim verzijama sadrže brojne sistemske programe za različite namjene. Neke od njih koristimo svakodnevno ili često, a neke rijetko ili ne znamo da ih operativni sistem sadrži. Ovi programi se ne trebaju posebno preuzimati sa Interneta i instalirati jer su sastavni dio operativnog sistema i predstavljaju dobru alternativu nekim besplatnim i komercijalnim programima. U nastavku ću navesti deset korisnih sistemskih programa koji doprinose boljem i efikasnijem korištenju operativnog sistema, a koji se pokreću iz Search opcije za pretragu.

1. System Information

System Information je koristan sistemski program koji daje pregled sadržaja računara. Informacije su podijeljene po kategorijama, tako a uvijek imamo informacije o tipu i verziji instaliranog operativnog sistema kao i hardverskim i softverskim komponentama sistema. Pokreće se ukucavanjem System Information u Search pretragu nakon klika na Start.

2. Windows Memory Diagnostic

Windows Memory Diagnostic je sistemski program koji služi za testiranje i provjeru memorije na postojanje mogućih problema i grešaka. Testiranje se vrši nakon restarta sistema ili nakon slijedećeg pokretanja računara u zavisnosti koju smo opciju odabrali. Pokreće se ukucavanjem Windows Memory Diagnostic u Search pretragu nakon klika na Start.

3. Registry Editor

Registry je baza podataka koja sadrži sve što se nalazi u računaru i predstavlja najbitniji dio operativnog sistema. Modifikacijom registra mogu se izmijeniti mnoge opcije sistema u smislu npr. ubrzanja nekih dijelova sistema, a također operativni sistem se može totalno onesposobiti za rad. Registry Editor se mora pažljivo koristiti da nebi došlo do fatalnih posljedica po operativni sistem. Pokreće se ukucavanjem Regedit u Search pretragu nakon klika na Start.

4. Disk Cleanup

Disk Cleanup je sistemski program koji će skenirati hard disk i ponuditi opcije uklanjanja nekih fajlova koji nisu potrebni a zauzimaju prostor na disku. Samim tim se oslobađa slobodan prostor na hard disku i ubrzava se sistem. Pokreće se ukucavanjem Disk Cleanup u Search pretragu nakon klika na Start.

5. Performance Monitor

Performance Monitor omogućava pregled performansi sistema, monitoring performansi kroz vremenske periode ili u realnom vremenu kao i kreiranje izvještaja. Ovaj sistemski program se pokreće ukucavanjem Performance Monitor u Search pretragu nakon klika na Start.

6. Group Policy Editor

Group Policy Editor predstavlja koristan sistemski program koji omogućava administratorima sistema da vrše razna setovanja i modifikacije u mrežnom okruženju kao i vršenje raznih drugih podešavanja koja nisu direktno vezana za mrežu. Ovaj program je dostupan u Profssional i Ultimate verziijama operativnih sistema. Home i Standard verzije ne sadrže ovaj program. Pokreće se ukucavanjem gpedit.msc u Search pretragu nakon klika na Start.

7. Resource Monitor

Resource Monitor nudi detaljan pregled korištenja sistemskih resursa. Na ovaj način može se vidjeti iskoristivost, peocesora, diska mreže i memorije kroz grafički prikaz, kao i  detaljan prikaz procesa za svaku komponentu. Pokreće se ukucavanjem Rescue Monitor u Search pretragu nakon klika na Start.

8. System Configuration

System Configuration je veoma koristan sistemski program koji između svih drugih mogućnosti omogućava kontrolu sturtup programa, odnosno programa koji se pokreću zajedno sa operativnim sistemom i vremenski usporavaju njegovo pokretanje. Na ovaj način većina programa se može podesiti da se ne pokreće sa operativnim sistemom i na taj način se ubrzava podizanje sistema. Pokreće se ukucavanjem msconfig u Search pretragu nakon klika na Start.

9. Advanced User Accounts

Advanced User Accouts omogućava detaljnije upravljanje korisnicima i grupama u mrežnom okruženju. Ovaj program se pokreće ukucavanjem netplwiz u Search pretragu nakon klika na Start.

10. Administrative Tools

Administrative Tools sadrži razne administrativne alate za upravljanje operativnim sistemom. Pokreće se ukucavanjem adm u Search pretragu nakon klika na Start.

Linux Mint 18.1 instalacija

Linux Mint je najbolja i najpopularnija Linux distribucija za računare i laptope. Izuzetno je stabilan i brz. Radi se o vrhunskoj distribuciji koja ima fantastično grafičko okruženje (Cinnamon), stabilna je, konstantno dobija najnovije nadogradnje, ima i svoje LTS verzije, te je user friendly za nove korisnike.

U ovom primjeru ću pokazati korak po korak instalaciju posljednje verzije navedenog operativnog sistema, kao i kompletan proces kreiranja virtuelne mašine na koju ću instalirati operativni sistem, odnosno u ovom slučaju će biti guest operativni sistem pošto se radi o virtuelnom okruženju. Linux Mint ću preuzeti sa www.linuxmint.com sajta klikom na 64-bitnu verziju.

VMware Workstation Player program sa kojim ću kreirati virtuelnu mašinu ću preuzeti sa www.vmware.com sajta klikom na Download Now opciju za pruzimanje 64-bitne verzije programa za Windows operativne sisteme.

– Kreiranje virtuelne mašine

Nakon preuzimanja i instalacije programa prelazi se na kreiranje virtuelne mašine na koju će se instalirati operativni sistem. Klik na Create a New Virtual Machine opciju.

Otvara se New Virtual Machine Wizard prozor u kojem se određuje način instalacije operativnog sistema i to:

  • Installer disc – instalacija operativnog sistema sa DVD-a ili CD-a.
  • Installer disc image file (ISO) – instalacija operativnog sistema koristeći image file sistema.
  • I will install the operating system later – kreiranje virtuelne mašine bez određivanja načina instalacije operativnog sistema na nju. Samo se kreira virtuelna mašina, a naknadno se instalira operativni sistem.

Kliknut ću na drugu opciju, odnosno koristit ću preuzeti image file operativnog sistema prilikom instalacije. Klikom na Browse.. ću selektovati image file sa lokacije na kojoj je preuzet. Klik na Next.

U narednom prozoru ću kliknuti na Linux kao tip operativnog sistema koji će se instalirati, na nakon toga na Next.

U slijedećem prozoru ću odrediti ime virtuelne mašine u polju ispod Virtual machine name:, odnosno Linux Mint, kao i lokaciju na disku na kojoj će se biti smještena virtuelnam mašina, odnosno svi njevi fajlovi. Unaprijed zadatu lokaciju nije potrebno mijenjati. Klik na Next.

Kapacitet hard diska, odnosno virtuelnog hard diska na koji će se instalirati operativni sistem ću podesiti u polju Maximum disk space (GB):.Virtuelni hard disk je fajl ili grupa fajlova koji se predstavlja kao fizički hard disk u guest operativnom sistemu. Ovi fajlovi se nalaze na fizičkom hard disku host sistema. U ovom primjeru maksimalni kapacitet diska je 40 GB. Klik na Next.

Klikom na Finish kreirana je virtuelna mašina. Dodatna podešavanja komponenata virtuelne mašine mogu se vršiti izborom Customize Hardware… opcije

– Instalacija Linux Mint operativnog sistema

Klikom na Play virtual mashine opciju nakon selekcije Linux Mint virtuelne mašine pokreće virtuelna mašina i prelazi se na proces instalacije operativnog sistema.

Operativni sistem se pokreče i učitava u memoriju bez predhodne instalacije. Na ovaj način Lunux Mint se može koristiti i potpuno je funkcionalan.

Druga mogućnost je pokretanje instalacijeske procedure kojom će se operativni sistem instalirati na virtuelni hard disk. Da bi se pokrenuo ovaj proces potrebno je kliknuti na Install Linux Mint opciju na desktopu.

Welcome prozoru klik na Continue nakon izbora jezika instalacije.

Preparing to install Linux Mint prozoru može se označiti opcija za instalaciju dodatnog softvera, odnosno opcija Install third party software for graphics and Wi – Fi hardware, Flash, MP3 and other media. Klik na Continue.

U slijedećem prozoru, odnosno Installation type prozoru klik na Install Now. Prva opcija je automacki selektovana, a odnosi se na brisanje svih podataka i programa sa virtuelnog hard diska (ako ih je bilo) i čistu instlaciju operativnog sistema.

Klik na Continue nakon izbora lokacije u Where are you? prozoru.

Keyboard layout prozoru se vrši izbor tastature. Klik na Continue.

Klik na Continue nakon popunjavanja polja koja se odnose na ime, korisničko ime, šifru za logovanje u sistem i načina logovanja u sistem u Who are you? prozoru.

Počinje instalacija operativnog sistema.

Poslije uspješno završene instalacije potrebno je restartovati virtuelnu mašinu. Klik na Restart Now.

Na ovaj način imamo potpuno funkcionalan instalirani Linux Mint operativni sistem sa svim potrebnim programima za rad.

Ovo je bio korak po korak vodič u kom sa pokazao instalaciju posljednje verzije Linux Mint distribucije Linux operativnog sistema u virtuelnoj mašini.